repriza i ponesto novo, dosadno uglavnom
Prodajem blog, povoljno.
Prodajem auto, manje povoljno, moze zamjena za pare.
Prodajem dvije kutije aure ekstra, ako se ne predomislim, moze zamjena za upaljac :)
Mijenjam bijelo biciklo za bordo, bez brzina, sve na vintanje. Ne prodajem.
Mijenjam sve lose navike.
Za manje lose.
Dobro vece :)
(Ako ko hoce recept neka kaze, napisacu)
Kako rekoh razbila sam se malo, pa tako mirujem danima. Bolje je, ali nije jos dovoljno dobro...
Posto se ipak mora jesti, kuha ko sta stigne, ovaj put sam davala upute gdjici Andji, koja je savrseno nacinila rizoto sa piletinom i povrcem:
- pileca prsa, oko 700 gr je bilo, isjecena na komadice, kratko ispriziti sa lukom sitno sjeckanim, bez masnoce
- obariti zaledjeno carsko povrce
- solju rize kuhati 20 min u 3,5 solje posoljene vode (da ostane vodenasto)
- sastaviti sve navedeno u tavi onoj od piletine
- dodati pola solje vrhnja, so, biber, vrasac, persun, celer, kurkumu (ko nema moze curry) i kasiku pavlake ili jogurta
- samo par minuta lagano mjesati sve, poklopiti i neka tako stoji 10 min
Prijatno :)
P.S. Ko ima zamjerku na sliku - nek' sam sebi uslika :D
Nisam bila tu. Zapravo jesam. Ali ne ovdje.
Razbila sam se. Andja kaze: "Mama rijetko padnes, al' kad padnes sva se raspadnes!"
'Bem ti Andjo mater taku rjecitu...
Totalni sam raspad, sve me boli i bas mi je muka, onako skroz.
Eto, za sve pp-ovce...
Idem nazad u krpe...
Prije nekoliko dana posaljem poruku jednoj, rekla bih, meni veoma bitnoj poznanici. Nije mi drugarica, nije ni familija, ali mi je bitna, na neki meni znan nacin. Poslala sam jednostavno pitanje, na koje sam dobila mozda najbolji odgovor ikada. Rekla mi je nesto sto necu citirati, ali srz je: "Postala si puna gorcine, potisnutog bjesa, nezadovoljstva koji ne poznajem. Zelim ponovo da te dozivim onakvom kakvu te ja znam..."
Vec danima razmisljam o tome, koliko je istine u kratkoj i korektnoj konstataciji. Nema uvrede, nema osude, nema nista. Sem percepcije. A koliko je bliska istini uvijek treba prepustiti onome ko je interpretira, samo tako postoji smisao. Uvjeravanjem se nista ne postize, pa cu pokusati umjesto da uvjerim nju (ili sebe) u to kako je takav zakljucak netacan, da analiziram sebe, svoje stavove, nastup, ponasanje u toj konstelaciji. Vidjecemo sta cu postici. Jednu stvar sam od nje naucila - cuvati sebe, na tome joj hvala od srca :)
.............................................
U skladu sa gore navedenim, vracam se sebi u obliku u kojem sam se ovdje, prije nekih 7 godina (mozda i vise, nemam to nigdje zabiljezeno) pojavila, vecina vas, sadasnjih blogera, me ne zna iz tog perioda, ali oni koji me znaju od tada sjetice se. U principu to nije tako bitno, biljeska ostaje meni kao podsjetnik i nikada se ne moze koristiti ni u kakve druge svrhe.
................................................
Percepcija
Percepcija je nacin na koji dozivljavamo necije rijeci, izjave i pojavu. Percepcija je licno vidjenje okoline. Percepcija je i stav prema necemu nakon odgledanog filma, utakmice, predstave.
Percepijom se smatra i nacin rasudjivanja.
Percepcija je u stvari utisak koji steknemo nakon sto nase mozdane vijuge/pravuge obrade sliku, zvuk ili miris.
Percepcijom mozemo kad se skrate i prosire sve definicije nazvati sebe u odnosu na svijet oko nas. I ono sto oko sebe posijemo.
Mi smo svi, a onda svako za sebe u stvari percepcija.
Percepcijo dobro vece, rece zena sa cigarom u jednoj i oklagijom u drugoj ruci :)
Slijedi: odakle muskarcima pravo?
Sad nije vise nedovrseno, ima boja ko u prici, vide se fuge, a i limun je rodio ;)))
Da cujem sad? Ha?
Vi'š kako ova Morgana umije, mada ovako stprljiva kakva sam - prije nego sto je rekla da je gotovo ja sam to opalila, svidjelo mi se :)))
Ima jos riktanja, al da cujem sad fino da je to super i bla bla bla :D
Kontam da ovu crnu podlogu okrecim.
Ideje?
Tracam. Najcesce komsije. Rijetko bez razloga. Pri cemu se cesto pitam da li je trac ispricati situaciju u kojoj se nadjes onako iznebuha i ne znas je rijesiti, nego prosto rondas? Dakle, strucno me boli djon da li je ovo trac ili ne, kod mene je stanje slijedece:
Pao snijeg, mos mislit. Ima dvije hefte. Svaki dan ga cistimo, od nas 4 stana, dva su u samom startu neprekidno aktivna, kako dani odmicu ostaje jedan. Nas. Od djece (muske, Andji je to zabranjeno, rekla mama, potvdio tata, podvuk'o brat), do nas, mene samo uslovno i sporadicno, rek'o coek, podebljo Dusan.
No, tu je samo pocetak price. Ciscenje stepenica, prilaza i tih nekih prilaza garazi je sega jedna u onosu na ostale stvari...
Smece je nesto sto imamo svi, jel tako .Kanta jebena stoji pored ulaza u nasu garazu. Jedine komsije iz mog ulaza koje uopste zanima ista zajednicko ta kanta ne tangira. Daleko je, a i "nisu odavde". Ma kako da ih ja volim, ni u tom smislu "nisu odavde", oni samo bace smece jebi ga (a zanimljivo je da su "vrlo odavde"!!!!). Njih ta kanta ne zanima. Kao ni pse koji sve iz nje izvuku vani, kao ni vrane koje onda izvuceno raznesu na sve strane svijeta. Kanta u koju pola ulice baca smece je samo nas problem, a zajednicka stvar. Za upotrebu, razumije se.
To sto mi ujutro prvo sklanjamo snijeg, pa smece svih koji koriste ranije nacedenu stvar, da uopste bilo kud krenemo autom, iza kojeg je mini deponija - ne zanima nikoga.. Jebi ga, peh, mjestimicne prirode. Moj hobi je smecarstvo, okolokantativno.
Drugi mi je dozivanje zimske sluzbe da posalje bar malu grtalicu kako bi se rovovi na ulici kojom prolazi bus za ovu vukojebinu smanjili, pa onda 12 puta (danas samo) smecara da odvuku usrano, posrano, mojim rukama ko zna koji put skupljeno smece koje ce mi na kraju doci do vrata, dok svi "gradjani" koji su "rodjeni ovdje" u paketu, ili "jednorodni" sa sve dovedenim zenama i inim faktorima, bace sve sta imaju tu, dok svi oni koji su "dosli" svoje uredno drze po balkonima. Zanimljivo je zaista da oni koji se busaju da su "od svijeta i vijeka odavde" bace gdje sta stignu, (prate ih ovi koji su "odavde" a samo zene su im "dosle", no te pogotovo ne smijem puno da cackam jer ce po meni opalit' iz svih mogucih sredstava), dok svi oni koji imaju deklaraciju "pridoslice" svoje smece drze, trenutno, spakovano u crne vrece - na balkonima!!! Gradjani, urodjeno ufurani, valjda kafu piju na balkonu, pa im smeta. Doduse, vrijeme je pogodno za balkonske kafe. A i naucili su, pa ne treba zamjeriti...
Tako da odavde, sve u svemu, samo jedna lujka zove sve moguce komunalce, nepotrebno naglasiti koja.
Krov! Sa svih strana su pice o krovovima. Tamo se udubio, vamo procurio, sa one strane lije niz zid sa strane, tamo otp'o oluk. Mi izgleda nemamo krov. Ili samo mi tu stanujemo? Ne znam. Mi smo dole, kao i ovi sto sa nama ciste. Kad nisu u drugim obavezama. A obicno jesu. Oni rade, znate, pa se umore. A imaju i dijete, pa su u obavezama. Kod mene su doduse, djeca k'o trnjine, pa ja i nisam bas. A i pos'o nam je bezveze, pa dodjemo kuci da se zaposlimo. Oko zgrade.
Ovi gore su malo stariji, al' k'o da ni jezika nemaju. To je valjda drama da se dodje i kaze: Halo, je'l mi skidamo taj snijeg ili ne? Ma dje ces to? Mislim koga jos to tangira? Pa to su sve gradjani jebote!
Nece se zar oko takvih trivijalnosti zajebavat'?
I sad, ostaju opcije:
- pustiti da se snijeg pocne shengavat onako po sili zakona i sa sobom skidat snjegobrane i oluke, pa ako nikoga ne pokupi dobro je (imali smo to 99 na 00), ili da prosto popusti i sve ode u vraga, u najmanju ruku napravi rijeke po stanovima
- platiti nekome da to smakne, pa onda ono sto smakne vlastorucno odlopatat' u guzicu pasju jer ne znam gdje vise sa tim nametom
- prosto se pravit' nevjest (nisam-odavde) kao ovi ranije navedeni?
I onda sam ja ters, zivac i lajavica? Samo zato sto ukljucim povremeno vijuge i skontam da je, recimo, najpovoljnija opcija ukljuciti upravitelja koji je po sili zakona duzan da to regulise i da stavi u obracun, ili ako to vec nije moguce angazovati nekoga ko se okolo seta i nudi tu uslugu za nadoknadu?
Da, kriva sam po svim tackama optuzbe.
Kriva sam za:
- motivisanje lopatanja svoje i komsijske muskadije
- zvanje zimske sluzbe da posalje grtalicu
- gradnju bunkera oko kante
- zvanje smecara da nose smece (dan 16!!!)
- inicijativu skidanja snijega sa krova
- lopatanje oko kante nakon dolaska ranije navedenih
Da, ja sam jedna obicna tracibaba, a svi navedeni su samo slucajno izmisljene uloge nepostojeceg filma.....
Ako neko ima nedoumicu sta da mi pokloni, pomazem rado: ovo!!!
Eto, faaalaaaa :))))
Postoji li ista slucajno?
Mozda.
Moze postojati slucajan susret, slucajna konverzacija, slucajna razmjena misljenja. Ali sve ostalo je sa namjerom, dakle nikako slucajno.
"Slucajno sam te prevario/la, desilo se" a-haaa. Ono sto sam ti rekla mi je "izletilo". Nisam "to tako mislila". Svakako.
Jos naci idiota koji u to vjeruje, otkupi i prihvati? Mozda u tom slucaju zaista i postoji bajkica i crvenkapica. Mozda i princevi postoje i zacarane zabe? Mozda postoji i dvorac obrast'o zbunjem i iza njega i zidova princeza koja jadna spava jer se "eto ubola", pa ce princ sve to macem da sredi, da je cmokne i ozivi.... Mozda, ali malo vjerovatno, mozda malo manje nego da ce ova saksija nekad biti zemlja, no to nije tema danasnje emisije.
Da li smo svi mi uopste svjesni gluposti koje svakodnevno izgovaramo? Tipa "slucajno", "omaklo se", "izletilo"? Da li smo svjesni sa koliko seksualnosti je obojena svaka bajka koja se prica djetetu, svaka izmisljena/prepricana/prepisana recenica, izgovorena u dahu, u koju vjerujemo kao u romantiku, koliko je glupa svaka nasa izjava koju koristimo kao opravdanje, za bilo koju varijaciju ranije navedenog?
Ne, mislim da nismo. Koristimo ih da se operemo svaki put kad zajebemo stvar, onako do daske, a oni slabiji medju nama koriste i daleko gadnije metode, tipa optuzbe "jaci na slabijeg", "tvoj ego je nadjacao sve", "ti mene vise ne volis"..A ha! Tu mi dodji! Ako neko nekoga "vise ne voli" - opet smo kod te neke kao ljubavi? A ona je produkt cega? Odanosti? Sta je odanost? Produkt povjerenja. Odakle povjerenje? Iz drugarstva. Dakle, vozis korist iz drugarstva, da dodjes do " ne volis me vise" i time ucjenjuje onog nekog ko ti je onomad bio drug? A ne, kazes, nije produkt odanosti, produkt je uzajamnog nja.nja - cega? Ovako il' onako, opet povjerenja. Dakle, krug se ponovo zatvara. Sve varijacije na temu "ti mene vise ne...." polaze od ljubavi, koja je produkt ove ili one uzrocnosti prijateljstva, sem ako je potekla iz strasti ili pozude. Onda je to bilo strast, pa se iz strasti razvilo povjerenje, pa iz njega sta? Vratimo se na isto. Krug. I bilo koji aspekt, seksualni ili drugarski, vratimo se na istu platformu - odanost, kao produkt povjerenja.
Od rodjenja nas tome uce, mi apsorbiramo, htjeli ili ne, roditelje, bracu, sestre, siru porodicu - kao ljude kojima se vjeruje. Opet je korjen odanosti isti - povjerenje.
Svako od nas je bar jednom mislio da ima odanog prijatelja, bar jednom je zajeb'o stvar.
I sta sad?
Necemo, nece nas vise/sad/trenutno/uopste?
Opcija je kinjiti do daske izjavama, porukama, skrivenog ili direktnog znacaja? Ne bi'l se taj neko predomisio. Pisanje pisama sa svim mogucim pretpostavkama, samozivim zakljuccima i insinuacijama?
U ulozi posiljaoca, to su zrtve koje nemaju pojma kako suprotan efekat postizu uopste, u biti goli samozivi stvorovi koji samo sebi nalaze opravdanja i uporno ponavljaju jednu od ranije navedenih floskula, u naprednim varijantama popraceno plackavim "smajlijem", nema puno toga da se kaze. Takve dijagonoze nisam ucena da dajem.
U ulozi onog loseg, onog koji cijeli svijet osudjuje, jer je tako zao, a nevezano za ono zasto je takav, bezosjecajan, ohol i los, sta da kazemo? Sta da kazemo nekome koga smo drzali k'o oko, pa iz ovog ili onog razloga povezali da "to nije to"? Da je nesto sasvim drugo?
A kao drzimo ga za prijatelja? Nista ba! Samo usutis. I cekas da te pusti. I zamolis da te pusti. Prosto je, mada lako nije. Sutis i na pitanja onih ljudi koji su mu bliski, izbjegavas na sve moguce nacine.
I cekas da popusti ljude koji su tebi bitni.Da ih ne lupa samosazaljivim porukama. Da ne prica o tome. Da prezivi kraj. Cekas da te pusti. Nastojis da ne kazes nikome nista, bar ne onimma koji nemaju pojma.
I onda, kad vidis da sve to uopste ne vrijedi, da i dalje dobijas tekstove, prenesene i one tempirane, pitanja, ovakva ili onakva, ranije navedene oblike tlacenja, prosto pozelis da kazes glasno i jasno da samo zelis svako dobro, ali i mir, a to za pocetak znaci ucenje.
Pozelis i jos mnogo toga, ali se savladas faktorom da je prijatelj u proslom vremenu zadrzao imenicu, u bilo kojem vremenu.
-----------------------------
Pusti, nauci da pustis, bice novih ljudi, novih opcija, novih mogucnosti, pusti sansu novim prijateljim, ali samo onda kad naucis da pustis...
