Slovo

"Iskreno mi reci..."
Kaze on meni.
A ja, k'o tele, blenem, kontam sta li hoce sad?
Skontam, onako za sebe, vjerovatno trebam nesto reci?
Nesto bitno, krucijalno, premudro...
A ne, to zadovoljstvo neces imati, ne ovako.
Muda nafataj pa reci direktno.
A ja bih rekla: "Ma nisam ja za tebe, ipak, znas, previse toga nas dijeli....."
Ha ja.
Dobro vece :)

- Pazi sta govoris, moze ti se vratitit' eho =  laj k'o pasce, bices zbrinut
- Vodi racuna o tome sta jedes = jedi svega, dok imas.
- Nemoj pusit' = popuslic si svakako, pusio ne pusio
- Prelazi ulicu samo na obiljezenim prelazima, pogledaj lijevo i desno = pici preko obiljezenog tipa raskrsnice, ili sina, ne zentaj okolo, jedino tako te nista nece spucat'.
- Unosi sto vise vode u organizam = dok nije skroz otrovana ili zavrnuta, uskoro je nece biti nikako
- Stedi = ne disi previse, zraka uskoro nestaje.
- Pazi na higijenu, mirisi imaju bitan efekat  = pojesce te lutalice na sred ceste ako im zamirises!
.
.
.
.
E grada usranog.....

Kifle za sendvice:
- kila inegralnog brasna
- pola voda, pola mlijeko, do pola litra
- 5 kasicica suhog kvasca, sa malo secera
- so
- otopljenog putera jedna velika supena kasika
- nekoliko kasika ulja
- mljevene sjemenke suncokreta, dvije kasike
- mljeveni susam, dvije kasike
Sjemenke ce zamjeniti dio masnoce, zato ne stavljati vise nego sto ovdje pise.

Sve umjestiti, pokriti krpom i ostaviti da duplo naraste.
Podijeliti na 16 loptic, premjesiti, pa poredati na pleh pokriven papirom, ravnomjerno odvojene kugle.
Pokriti krpama, pa ostaviti da toliko narastu da se sastave.

Ukljuciti rernu na 180, neka se savim ugrije.

Premazati mokrim dlanom (ili cetkicom) vodom kifle, pa posuti sjemenkama po zelji (sto i ne mora, ali na taj nacin "filujem" djecu raznim zrnevljem koje inace ne jedu), pa svaku malo zasjeci, da se ne rasvjetaju na sve strane u rerni.

Pecene ostaviti u uskljucenoj rerni jos desetak minuta, izvaditi pa pokriti krpama dok se sasvim ne ohlade.
Idealne su za neke sendvice za sutra, recimo :))

Prijatno!

Razmisljam o svom stavu prema djeci, na neki nacin svakim danom sve vise, pa se malo dvoumim....

Dusan bio na pripremama, bilo mu fino, ja pomahnitala, vratio se...Hajd' dobro.
Sad idu na skijanje par dana, ono busom, pa se vrate - sami.
Maloprije smuckam neku smjesu za  sniclice za sendvice, Andja me pita sta radim, ja joj odgovorim, a ona na to k'o zblaznuta - pa mama draga mi se vracamo kuci kad i ti s posla, ne idemo na mjesec!!!
Eh sad (ovo ce me Sizika u pilanu, znam, nema veze), nije meni sto i dan danas kontam prvo da li su i sta jeli, iako nisu mali, naprotiv. Nije mi problem sto cu pojest' pola svoje ruke dok se oni ne jave da je sve u redu, nije mi ni to sto sam ja fakticki neprekidno u krugu razmisljanja od onoga kako se osjecaju, pa do sasvim obicnih potreba, nego mene kopka, koliko dobro uspijevam maskirat' koliko sam fokusirana na ono sta se kod njih desava - peglam li ja njih??
Iako ne vidim da se bune, uhvatim sebe u tome da zaista samo o tome razmisljam, sve misli su mi usmjerene na njihove izraze lica, po tome mjerim stepen zadovoljstva, unutarnji mir, zadovoljstvo, sve zapravo.
Ono sto mene brine nije to sto mozda i previse tetosim, sto skacem na svaku (realnu) zelju, sto postanem nesnosna za okolinu ako nisu tu, a ne jave se, nego, vide li oni to? Ide li im na zivce moje pitanje ko je sta i kada jeo?
Neke stvari kazu direktno, pa to onda nastojim da promjenim, tipa:
"ne pitaj me molim svakih dva sata dokle sam - javicu se"
"jela sam i nemoj me to pitat' stalno"
"nisam neraspolozen, samo sam umoran, ne analiziraj me"
"nisam ljuta na tebe, ali ne zelim sada o tome da pricam"
Nesto prepoznam i u pogledu, znam kad trebam da se sklonim, ali ih cujem i kada pricaju o tome kako "njima nikad nema nikoga kod kuce", kao i ono "cuj ne smije rec' mami, kako to?", puno toga me pitaju kako sta bi ti da ti ja kazem....uvijek na kraju znam i o kome je zapravo bila rijec. To je dobro, znam.
Ali kada sve saberem, imam osjecaj da mi slijedi nova lekcija imena: A sad me pusti, jer ja to mogu.
Kako se uci ta lekcija??

(E sto se nadrobih, sad moram i sama ovo procitat' da skontam kontam li ista!)

Mi samo mislimo da smo prezivjeli.